

Astronaut u svemiru lica
Pionir planeta koje ne treba napustit
Raketa u bezdanu suza radosnica
Kad naiđem na tebe pa se sjetim svoga puta
Sad su daleko pa se smiješe
Nedostižna, beskonačna
Zrače nekim poznatim pogledom
Neka su na drugu nepoznata, a neka
Drugim očima sam vidio
S vremenom sve dalja i tiša
Razbaca ih i utopi platno crnih rupa
Prozirna od blještavila okolnih zvijezda
Pronaći ih mogu samo kad se sjetim
A sjetit se ne mogu tu gdje ničeg nema
Ostavljam za sobom sve što mi treba
Lansiram se tamo gdje sjećanje ne vreba
Astronaut u svemiru lica
Pionir planeta koje ne treba napustit
Raketa u bezdanu suza radosnica
Kad naiđem na tebe pa se sjetim svoga puta
Zar sve kroz što smo prošli
Oslikat može samo jedan pozdrav na ulici?
Samo jedan dokaz na polici?
Ničije riječi nisu dovoljne
Gradili smo skupa ruševine koje čuvam
Nalazili nadu u pomoru pokušaja
Noć nas je razdvojila, radili smo svašta
Ali ima stvari koje nismo nikada
Toliko blizu, ali vrijeme nas odvaja
Život nas spaja pa nas lakše ubija
Sve što takneš isparava iz zagrljaja
Bježim prije jutra da ne mislim na sutra
Astronaut u svemiru lica
Pionir planeta koje ne treba napustit
Raketa u bezdanu suza radosnica
Kad naiđem na tebe pa se sjetim svoga puta
Neka ti svaka riječ koju uputiš posluži i kao oproštaj
Neka te svaki početak već pripremi za kraj
Astronaut u svemiru lica
Pionir planeta koje ne treba napustit
Raketa u bezdanu suza radosnica
Kad naiđem na tebe pa se sjetim svoga puta
Astronaut u svemiru lica
Pionir planeta koje ne treba napustit
Raketa u bezdanu suza radosnica
Kad se sjetim tebe shvatim da sam samo lutalica
Na pola vječnoga puta
Zastava bez države
Kolumbo svih izbjeglica
Jer ja sam astronaut koji se ne vraća
Jer ja sam astronaut koji se ne vraća
Da, ja sam astronaut